.

Font Size

SCREEN

Profile

Menu Style

Cpanel

Ponašanje homoseksualnih parova - rezultati znanstvenih istraživanja

tekst preuzet sa stranice www.zdravstveniodgoj.com

15.05.2013 22:30

Ako homoseksualci i lezbijke doista žele istu vrstu angažmana kao što je brak, onda bi se od njih očekivalo da češće koriste mogućnost sklapanja građanskih unija ili registriranog partnerstva, koje im daje zakonsko priznanje kao i legalna prava slična onima u braku. Međutim, u ovom istraživanju može se vidjeti da iznenađujuće mali broj homoseksualaca i lezbijki biraju takav oblik legalno priznate veze tamo gdje je to moguće, što pokazuje da ti parovi uopće ne dijele isti pogled na zajednički život kao što ga imaju bračni parovi.

U ovom odličnom članku možete vidjeti da homoseksualne i heteroseksualne zajednice nemaju gotovo ništa zajedničko. uprkos silnom naporu LGBT lobija da to tako prikaže.

 

 

Homoseksualni i heteroseksualni parovi: rezultati znanstvenih istraživanja

U nedjelju 12. svibnja 2013. građanska inicijativa „U ime obitelji“ http://uimeobitelji.net počela je skupljati potpise za sazivanje referenduma u kojemu bi građani RH bili pozvani izjasniti o tome, je li brak isključivo zajednica jednog muškarca i jedne žene.

U nekim su zemljama homoseksualne veze zakonski već izjednačene s tradicionalnim brakom. Može li se izjednačiti te dvije realnosti? Što se potomstva tiče, jedna je stvar posve sigurna: u homoseksualnoj će vezi NUŽNO i UVIJEK biti potrebna treća osoba da bi par mogao imati dijete… To dijete NIKADA ne će biti biološko dijete obaju partnera… Ako su pak djeca posvojena, u kakve će „obitelji“ ulaziti? Evo jednog ekstremnog primjera: u Kaliforniji su dvije lezbijke posvojile jednog dvogodišnjeg dječačića. Kada je mali imao pet godina, ustvrdio je da se ne osjeća kao dječak nego djevojčica. Nije ni čudo, budući da su ga te dvije žene od početka oblačile kao djevojčicu i kupovale mu igračke za djevojčice. Je li uopće moguće da dvije žene, koje su iz svoga života isključile muški spol, odgoje psihički zdravoga muškića? Za 11. rođendan Tommy će na dar dobiti vaginoplastiku… i zvat će se Tammy. Bit će zauvijek sterilan. Zauvijek invalid. Ni muško ni žensko. Nije li to zločin protiv čovječnosti?

http://www.heraldsun.com.au/news/well-stop-puberty-so-tommy-can-become-tammy/story-e6frf7lf-1226169281540

Deux lesbiennes transforment leur fils adoptif en fille (vidéo)

Un enfant de 11 ans va subir une opération chirurgicale pour se faire enlever son pénis après avoir pris des hormones depuis l’âge de 8 ans.)

 

Budući da homoseksualni aktivisti tvrde da se heteroseksualni i homoseksualni parovi uopće ne razlikuju, vrijedi pogledati dolje navedene rezultate znanstvenih istraživanja koja su provele respektabilne institucije. Ovaj će tekst izložiti dokaze koji dolaze od samih gay-aktivista, koji pokazuju da iza zahtjeva za homoseksualnim brakom stoji politički program koji želi radikalno promijeniti samu instituciju braka.

Umjesto uvoda, jedan citat za one kojima Biblija nešto znači: „Doći će vrijeme kada ljudi neće podnositi zdrava nauka nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima. Od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati” (2 Tim 4,3-4).

 

Uspoređivanje načina života homoseksualnih i bračnih parova

Autor: Timothy J. Dailey, Ph.D.

„Bračni parovi i gay parovi uopće se ne razlikuju“, kaže naslov jednoga članka, koji objašnjava da su homoseksualna domaćinstva neobično slična bračnim parovima. „Mi smo par iz vašega susjedstva“, kaže jedan homoseksualac koji živi u partnerstvu. „Imamo mačku i psa. Vozimo Volvo. Baš smo dosadni“. Takvo portretiranje homoseksualnih parova želi čitatelja potaknuti na sljedeće pitanje: „Budući da se gay parovi razlikuju samo po tome što su partneri istoga spola, postoji li racionalan razlog da im se uskrate sva bračna prava?“

Jesu li homoseksualna domaćinstva, kao što to sugerira članak, tek jedna varijanta međuljudskih odnosa koje bi – uz brak – trebalo smatrati dijelom američkog „mainstream“ društva? Nikako, budući da dokazi pokazuju da su homoseksualne veze u nekoliko ključnih aspekata radikalno različite od bračnih parova:

- Trajanje odnosa

- Monogamija vs. promiskuitet

- Angažman u odnosu

- Broj djece koja se podižu

- Zdravstveni rizici

- Razina nasilja među partnerima.

Konačno, ovaj će tekst izložiti dokaze koji dolaze od samih gay-aktivista, koji pokazuju da iza zahtjeva za homoseksualnim brakom stoji politički program koji želi radikalno promijeniti samu instituciju braka.

TRAJANJE ODNOSA

 

Homoseksualni aktivisti često ukazuju na visoki postotak rastava braka i tvrde da po pitanju trajanja odnosa bračni parovi prolaze jedva nešto bolje od homoseksualaca. Istraživanja pak pokazuju da muške homoseksualne veze traju samo jedan djeličak od onoga, koliko traje većina brakova.

 

Bračni parovi

Proučavanje o braku i rastavi braka, koje je 2001. god. proveo Nacionalni centar za zdravstvene statistike, kaže da 66 % prvih brakova traje 10 godina ili više, a 50 % traje 20 godina ili više.

1. Source: National Center for Health Statistics, Centers for Disease Control and Prevention (2001)

 

Proučavanje koje je 2002. god. proveo U.S. Census Bureau dalo je slične rezultate: 70,7 % žena koje su se udale između 1970. i 1974., proslavile su deset godina braka, a 57,7 % bilo je u braku 20 godina ili više.

2. Source: Current Population Reports: U.S. Census Bureau (2002)

 

Muške homoseksualne veze

Godine 2003.-2004., Gay/Lesbian Consumer Online Census proučavao je način života 7,862 homoseksualca. Između onih koji su izjavili da su „u vezi“, samo 15 % kaže da njihova sadašnja veza traje 12 godina ili više, 5 % kaže da ona traje više od 20 godina. Iako ovo nisu apsolutni podatci, ipak ukazuje na to, da mali broj homoseksualnih veza dostiže dugovječnost koja je uobičajena u brakovima.

3. Source: 2003-2004 Gay/Lesbian Consumer Online Census

 

Sociolog Edward Laumann sa sveučilišta u Chicagu u svom djelu The Sexual Organization of the City tvrdi da „tipični gay građani većinu svog odraslog života provode u 'transakcijskim' vezama ili kratkoročnim poznanstvima koja traju manje od šest mjeseci“.

Jedno proučavanje homoseksualnih muškaraca u Nizozemskoj objavljeno u časopisu AIDS otkrilo je da je prosjek trajanja veze 1,5 godina.

U proučavanju muške homoseksualnosti u djelu Western Sexuality: Practice and Precept in Past and Present Times, Pollak je ustanovio da „mali broj homoseksualnih veza traje duže od dvije godine, a mnogi muškarci spominju stotine partnera”.

U Male and Female Homosexuality, Saghir i Robins otkrivaju da veze prosječnih muških homoseksualaca traju između dvije i tri godine.

 

MONOGAMIJA VS. PROMISKUITET: SEKSUALNI PARTNERI IZVAN VEZE

 

Ako netko živi u iluziji da postoje ikakva ekvivalencija između seksualnih praksi homoseksualnih veza i tradicionalnog braka, neka pogleda statistike o seksualnoj vjernosti u braku:

 

Bračni parovi

  • Ispitivanje na nacionalnoj razini provedeno na 884 muškarca i 1288 žena, objavljeno u časopisu Journal of Sex Research, otkrilo je da je 77 % oženjenih muškaraca i 88 % udatih žena ostalo vjerno svojim bračnim zavjetima.
  • Nacionalno istraživanje objavljeno 1997. u časopisu The Social Organization of Sexuality: Sexual Practices in the United States otkrilo je da 75 % supružnika i 85 % supruga nikada nije imalo spolnih odnosa izvan braka.
  • Telefonska anketa, koju je proveo časopis Parade na 1049 odraslih osoba odabranih tako da predstavljaju demografske karakteristike SAD, otkrila je da 81 % oženjenih muškaraca i 85 % udatih žena nikada nije prekršilo svoje bračne zavjete.

 

Muški homoseksualci

Istraživanja pokazuju da prosječan muški homoseksualac u životu ima stotinjak spolnih partnera:

  • Nizozemsko istraživanje homoseksualaca koji žive u partnerstvu, objavljeno u časopisu AIDS, otkriva da su muškarci sa stalnim partnerom imali u prosjeku po osam partnera godišnje.
  • Bell i Weinberg u svojem klasičnom proučavanju muške i ženske homoseksualnosti otkrili su da je 43 % bijelih muških homoseksualaca imalo spolne odnose sa 500 ili više partnera, a 28 % je imalo 1000 ili više seksualnih partnera.
  • U proučavanju seksualnih profila 2583 starijih homoseksualaca objavljenom u časopisu Journal of Sex Research, Paul Van de Ven i drugi su otkrili da je „prosječan broj spolnih partnera (homoseksualaca) između 101 i 500“. Osim toga, 10,2 % do 15,7 % su imali između 501 i 1000 partnera. Daljnjih 10,2 do 15,7 % izjavilo je da je imalo više od tisuću spolnih partnera u životu.
  • Istraživanje koje je proveo homoseksualni časopis Genre otkrilo je da 24 % ispitanika kaže da su imali više od 100 seksualnih partnera u životu. Časopis primjećuje da su mnogi ispitanici predložili da se uvede kategorija onih koji su imali više od 1000 seksualnih partnera.

 

„Angažman“ kod muških homoseksualnih parova

Čak i u onim homoseksualnim vezama u kojima su se partneri smatrali angažiranima, značenje „angažmana“ ili „monogamije“ je radikalno drugačije nego u heteroseksualnom braku.

  • Jedno kanadsko proučavanje homoseksualnih muškaraca koji su bili angažirani u vezi duže od godinu dana otkrilo je samo 25 % ispitanika tvrdi da živi u monogamiji. Barry Adam, autor proučavanja, kaže: „Gay kultura muškarcima dopušta da isprobavaju drugačije oblike veza pored monogamije za kojom teže heteroseksualci“.
  • Priručnik obiteljske raznolikosti donio je proučavanje u kojemu su „mnogi parovi koji se nazivaju monogamnima imali tri do pet partnera tijekom protekle godine. Blasband i Peplau (1985) primijetili su sličan model.
  • U knjizi Male Couple, autori David P. McWhirter i Andrew M. Mattison izvještavaju da u proučavanju 156 muškaraca u homoseksualnim vezama koje traju od jedne do 37 godina, samo sedam parova imaju posve isključiv spolni odnos, a ti su muškarci bili zajedno manje od pet godina. Drugim riječima, svi parovi u vezi koja traje više od pet godina imali su odnose izvan svoje veze.

Sljedeća tabela pokazuje da krajnje nizak postotak spolne vjernosti kod homoseksualnih muškaraca predstavlja dramatičan kontrast u odnosu na visoki postotak vjernosti među vjenčanim heteroseksualcima.

4. Sources:Laumann, The Social Organization of Sexuality, 216; McWhirter and Mattison, The Male Couple: How Relationships Develop (1984): 252-253; Wiederman, "Extramarital Sex," 170.

 

Prema McWhirteru i Mattisonu, većina homoseksualnih muškaraca smatra da su seksualni kontakti izvan njihove stalne veze nešto normalno i smatraju da bi prihvaćanje monogamnog načina života bilo ugnjetavanje.

U časopisu Journal of Sex Research, u svom proučavanju starijih homoseksualaca, Paul Van de Ven i drugi otkrili su da je samo 2,7 % starijih homoseksualaca u životu imalo samo jednog seksualnog partnera.

Brad Hayton pokazuje kakav je odnos mnogih homoseksualnih muškaraca prema angažmanu I braku:

Homoseksualci vjeruju, a to su naučili iz primjera, da je bračna veza nešto prolazno i po prirodi uglavnom seksualno. Seksualne veze postoje u prvom redu zbog užitka a ne zbog prokreacije. Naučili su da monogamija u braku nije norma i da je ne treba ohrabrivati ako netko želi dobru „bračnu“ vezu.

Iako razina vjernosti u braku navedena u ovim proučavanjima ostaje daleko od ideala, postoji značajna razlika između zanemarive vjernosti kod homoseksualaca i 75 % do 90 % vjernosti kod bračnih parova. To pokazuje da čak i „angažirane“ homoseksualne veze pokazuju temeljnu nesposobnost za vjernost i angažman koji je aksiomatičan u instituciji braka.

 

RAZINA ANGAŽMANA U HOMOSEKSUALNIM VEZAMA

 

Ako homoseksualci i lezbijke doista žele istu vrstu angažmana kao što je brak, onda bi se od njih očekivalo da češće koriste mogućnost sklapanja građanskih unija ili registriranog partnerstva, koje im daje zakonsko priznanje kao i legalna prava slična onima u braku. Može se pak vidjeti da iznenađujuće mali broj homoseksualaca i lezbijki biraju takav oblik legalno priznate veze tamo gdje je to moguće, što pokazuje da ti parovi ne dijele isti pogled na angažman kao bračni parovi.

 

Vermont

U travnju 2000., guverner države Vermont potpisao je zakon kojim se priznaje građanska unije za homoseksualce. Zakon istospolnim partnerima koji svoju vezu registriraju na općini daje 300 privilegija i prava koja imaju bračni parovi.

Procjena homoseksualne i lezbijske populacije u Vermontu: Broj homoseksualaca i lezbijki u državi Vermont može se procijeniti temeljem nacionalnih istraživanja. Suprotno od proširenih ali pogrešnih tvrdnji da je do 10 % stanovništva homoseksualno, istraživanja kažu da homoseksualci predstavljaju 1 % do 3 % stanovništva. Na primjer, nedavna studija u časopisu Demography, koja se oslanja na tri velika izvora podataka - the General Social Survey, the National Health and Social Life Survey, i the U.S. Census – procjenjuje da je broj osoba koje su isključivo homoseksualne 2,5 %, a broj lezbijki 1,45 %.

Prema popisu stanovništva iz 2000-te, odraslo stanovništvo Vermonta broji 461,304 osoba. Ako se oslanjamo na proučavanja iz časopisa Demography, razumni procijenjeni broj homoseksualaca i lezbijki u Vermontu bio bi oko 5,600 (2,5 % muškog odraslog stanovništva) za homoseksualne muškarce i oko 3,300 (1,4 % odraslog ženskog stanovništva) za lezbijke, što u cijelosti znači oko 8,900 homoseksualaca i lezbijki. [NB: ovo su samo grube procjene za potrebe statističke usporedbe.]

Broj homoseksualaca i lezbijki koji su sklopili građansku uniju: USA Today izvještava da je do siječnja 2004., samo 936 homoseksualnih i lezbijskih parova (1.872 pojedinca) sklopilo civilnu uniju. To kaže da samo 21 % procijenjene homoseksualne i lezbijske populacije Vermonta sklopilo civilnu uniju. Drugim riječima, 79 % homoseksualaca i lezbijki u Vermontu su izabrali ne sklopiti civilnu uniju.

Suprotno tome, u Vermontu, broj heteroseksualnih bračnih parova veći je od nevjenčanih parova u odnosu 7 prema 1, što pokazuje mnogo veću razinu želje od strane heteroseksualnih parova da legaliziraju svoju vezu.

Za usporedbu, bilo bi korisno ispitati dvije zemlje koje su odobrile posebna prava homoseksualcima, uključujući civilne unije slične braku, koje gayevima i lezbijkama praktički daju ista prava kao bračnim partnerima.

 

Švedska

Švedska ja 1995. izglasala zakon o registriranom partnerstvu koji priznaje civilnu uniju za homoseksualne parove. Godine 2003., taj je zakon dopunjen da bi homoseksualnim parovima pri legalnom posvajanju djece dao ista prava kao i bračnim parovima. Postotak homoseksualnih ili lezbijskih parova u Švedskoj koji je sklopio civilnu uniju može se procijeniti ovako:

Procjena homoseksualne i lezbijske populacije u Švedskoj: oslanjajući se na procjene časopisa Demography za SAD, sličan postotak homoseksualne i lezbijske populacije u Švedskoj bio bi oko 140.000 (2,5 % odrasle muške populacije koja broji 3.531.554 muškarca i 1,4 % odrasle ženske populacije koja broji 3.679.317 žena).

Broj homoseksualaca i lezbijki u Švedskoj koji su registrirali svoju vezu: Broj registriranih istospolnih veza u Švedskoj je oko 1.500 (total: 3000 pojedinaca) na procijenjenu homoseksualnu i lezbijsku populaciju od 140.000 osoba. To pokazuje da samo oko 2 % švedskih homoseksualaca i lezbijki sklapaju zakonski priznate veze. Drugim riječima, oko 98 % švedskih homoseksualaca i lezbijki ne registriraju se službeno kao istospolni parovi.

 

Nizozemska

Inovativni zakon koji dopušta istospolni „brak“ primijenjen je u Nizozemskoj 31. ožujka 2001., jednom jako medijatiziranom ceremonijom u kojoj su sudjelovale dvije lezbijske „mladenke“ i šest homoseksualnih „mladenaca“. Nizozemska je uvela zakon o „registriranom partnerstvu“ 1998., kojim je homoseksualnim vezama priznat legalni status sličan braku. Novi zakon, koji eksplicitno priznaje istospolni brak, ograničen je na građane Nizozemske. No, kako pokazuje sljedeća analiza, postotak homoseksualaca i lezbijki koji su stupili u istospolno registrirano partnerstvo slično braku, vrlo je nizak.

Procjena homoseksualne i lezbijske populacije u Nizozemskoj: oslanjajući se na demografske procjene za homoseksualce i lezbijke u SAD, sličan postotak za Nizozemsku bio bi 242.000 (2,5 % odrasle muške populacije koja broji 6.161.662 muškarca i 1,4 % odrasle ženske populacije koja broji 6.311.338 žena).

Broj homoseksualaca i lezbijki u Nizozemskoj koji su registrirali svoju vezu: Vijest koju donosi Gay Financial Network predviđa da bi se „oko 10.000 gay parova moglo vjenčati“ tijekom prve godine nakon legalizacije gay „braka“ u Nizozemskoj. U stvarnosti, mnogo manje ih je odlučilo svečano ozakoniti svoju vezu. U listopadu 2002., Ured za legislativna istraživanja objavio je izvještaj koji kaže: „Nizozemsko ministarstvo ekonomije izvještava da se 3.383 od 121.776 brakova sklopljenih između 1. travnja 2001. i 30. lipnja 2002. odnosi na osobe istoga spola“.

To znači da je do listopada 2002., samo 2,8 % ili 6.766 osoba (3.383 parova) homoseksualne i lezbijske populacije koja broji oko 242.000 registriralo svoje partnerstvo kao „brak“.

5. Sources:U.S. Census Bureau, Married-Couple and Unmarried-Partner Households: 2000, 2; Black, "Demographics," 141; U.S. Census Bureau Census 2000 Summary File 1; Bayles, "Vermont's Gay Civil Unions," 1; Census 2000 Special Reports, 4; Shane, "Many Swedes Say 'I Don't,'" 1; "ORL Backgrounder," 1.

 

Vrlo nizak postotak homoseksualnih i lezbijskih civilnih „brakova“ u Švedskoj i Nizozemskoj treba gledati u svjetlu mnogo nižega postotka sklapanja brakova u obje zemlje, što je trend koji uvođenje gay „braka“ devedesetih godina nije promijenilo. I tako, kao što tvrdi pisac Stanley Kurtz, dopuštanje bračnih prava homoseksualcima i lezbijkama „samo je još više potkopalo instituciju braka“: skandinavski gay brak šalje poruku da je brak kao takav stvar prošlosti i da je prihvatljiv svaki oblik obitelji, uključujući i izvanbračno roditeljstvo.

 

Zaključak: Razina angažmana u vezi među homoseksualcima

Podatci iz Vermonta, Švedske i Nizozemske pokazuju ne samo da se vrlo mali postotak homoseksualaca i lezbijki identificira s idejom angažmana u vezi, nego da ih još manje koristi mogućnost registriranog partnerstva, a u slučaju Nizozemske istospolnog „braka“. To ukazuje na to da čak i u okruženjima koja su najotvorenija za homoseksualni način života, velika većina homoseksualaca i lezbijki pokazuju malo sklonosti prema doživotnom angažmanu u vezi koju navodno žele.

 

BROJ DJECE KOJA ODRASTAJU U HOMOSEKSUALNIM DOMAĆINSTVIMA

Prenapuhane statistike o homoseksualnim domaćinstvima u SAD

Brojke koje govore o djeci koja odrastaju u homoseksualnim i lezbijskim domaćinstvima vrlo su različite i vrlo često nisu dokazane. U jednom članku o homoseksualnom roditeljstvu, časopis The American Sociological Review kaže da su istraživači davali brojke „iz nesigurnih izvora, koje variraju od 6 do 14 milijuna djece gay ili lezbijskih partnera u SAD“.

Prema Judith Stacey i Timothyju J. Biblarzu, autorima proučavanja, visoke brojke temelje se na tome, da se kao „lezbigay (ts!) roditelje klasificira sve one koji su ikada rekli da ih privlači pomisao na homoerotski seks“. Umjesto toga, autori smatraju da je ta brojka oko jedan milijun, „što proizlazi iz uže definicije lezbigay roditelja kao osobe koja samu sebe identificira kao takvu“.

Svejedno, čak i niža brojka od jednog milijuna djece koja odrastaju u gay i lezbijskim domaćinstvima ne odgovara statističkim analizama.

Američki ured za statistiku kaže da u SAD ima 594.391 istospolnih nevjenčanih domaćinstava (301.026 muških homoseksualnih domaćinstava i 293.365 lezbijskih domaćinstava). To ukazuje da samo 1 % od sveukupnog broja od 59.969.000 domaćinstava sadrži istospolne partnere. Uzimajući procjenu Stacey i Biblarza da jedan milijun djece ima homoseksualnog ili lezbijskog roditelja, to bi značilo da u prosjeku svako homoseksualno domaćinstvo ima barem jedno dijete.

Pa ipak, popis stanovništva iz 2000-te pokazuje da samo 33 % (ili 96.810) ženskih istospolnih domaćinstava i 22 % (ili 66.225) muških istospolnih domaćinstava imaju svoju vlastitu djecu koja žive s njima. Tih 163.035 istospolnih parova (ili 326.070 osoba) predstavlja samo 8 % procijenjene homoseksualne i lezbijske populacije. Drugim riječima, 92 % procijenjene odrasle populacije homoseksualaca i lezbijki u SAD ne žive s djecom. Za usporedbu, popis stanovništva iz 2000-te pokazuje da 46 % domaćinstava bračnih parova ima barem jedno dijete koje živi u domaćinstvu. Ova brojka podcjenjuje broj bračnih parova koji su imali djecu, budući da su mnogi stariji bračni parovi podigli djecu koja više ne žive s njima u kući.

6. *Sources:Black, "Demographics," 141; Census 2000 Special Reports, 4.

 

Procjene Stacey i Biblarza mogu uključiti djecu koju su odgojili homoseksualci-samci, od kojih neki odgajaju svoju vlastitu biološku djecu koja su se rodila u prethodnim heteroseksualnim vezama. Ove procjene svejedno ukazuju na to, kako je apsurdno pretjerana većina procjena o broju djece koju odgajaju homoseksualci. Homoseksualno roditeljstvo je daleko od uspješnog, što neki tvrde, i ostaje iznimka a ne pravilo.

 

Što se sve govori o homoseksualnom roditeljstvu

Gay aktivisti pokušavaju minimizirati razlike između homoseksualnih i heteroseksualnih domaćinstava da bi homoseksualnost izgledala što je normalnije moguće. Pa ipak, kao što smo već pokazali, samo mala manjina gay i lezbijskih domaćinstava ima djecu. Osim toga, dokazi upućuju na to da komparativno vrlo malo homoseksualaca žele imati zajedničko domaćinstvo – što je okvir koji je normalno potreban za podizanje djece.

The Human Rights Campaign, organizacija koja zagovara homoseksualna prava, tvrdi da u SAD ima 10.456.405 gayeva i lezbijki, što je 5 % cjelokupnog stanovništva SAD-a starijeg od 18 godina. Pa ipak, kao što smo vidjeli, najbolji podatci koje imamo smatraju da u SAD ima 2,5 % muških homoseksualaca i 1,4 % lezbijki. To bi značilo oko 4.040.000 homoseksualnih muškaraca i žena u SAD. To znači da samo oko 30 % homoseksualaca (1.202.418 od oko 4 milijuna) žive u domaćinstvu s osobom istoga spola.

Gore rečeno ukazuje na to, da samo malena manjina gayeva i lezbijki biraju život u partnerstvu, a osim toga, samo mali postotak homoseksualaca koji žive u partnerstvu doista imaju djecu. Činjenice dakle ne potvrđuju tvrdnje da veliki broj homoseksualaca želi ponuditi stabilan dom djeci.

 

RIZICI ZA ZDRAVLJE

 

Čak i one homoseksualne veze koje bi se mogle nazvati „monogamnima“ ne rezultiraju zdravijim ponašanjem. Činjenice pokazuju da homoseksualne i lezbijske veze predstavljaju mnogo veće rizike za mogućnost zaraze bolestima koje su po život opasne, nago li bračne veze:

- Časopis AIDS navodi da muškarci koji su u vezi prakticiraju analne odnose i oralno-analne odnose češće od onih koji nemaju stalnoga partnera. Analni odnos povezan je s brojnim spolno prenosivim bolestima, uključujući i AIDS.
- Isključivost veze nije smanjila učestalost nezdravih spolnih čina, koji su uobičajeni među homoseksualcima. Jedno englesko proučavanje objavljeno u istom broju časopisa AIDS slaže se da se najveći broj „nesigurnih“ spolnih činova među homoseksualcima događa u stalnim vezama.
- Jedno proučavanje o stalnim i povremenim muškim homoseksualnim vezama u Amsterdamu je utvrdilo da „stalni partneri doprinose učestalosti HIV-a više nego povremeni partneri. To se može objasniti činjenicom da je riskantno ponašanje sa stalnim partnerima mnogo učestalije nego sa slučajnim partnerima (30 prema 1,5 nezaštićenih analnih odnosa godišnje).
- Ovi podatci potvrđuju jedno ranije istraživanje koje je proveo Nizozemski odjel za zdravlje i okoliš, koje je utvrdilo da je 67 % HIV-pozitivnih muškaraca u dobi od 30 i mlađih bilo zaraženo od strane stalnoga partnera. Studija zaključuje: „Posljednjih godina mlađi gay muškarci imaju veću mogućnost da se zaraze sa stalnim partnerom nego sa povremenim“.

 

„Isključive” lezbijske veze su isto riskantne

Pretpostavka da lezbijke u ekskluzivnoj seksualnoj vezi manje riskiraju spolne bolesti je pogrešna:

- Časopis Sexually Transmitted Infections zaključuje: „Profil rizičnog ponašanja žena koje imaju seks isključivo sa ženama je sličan svim ženama koje imaju seks isključivo sa ženama“. Jedan od razloga za to je taj, što su lezbijke „značajno sklone tome da prenose prošle seksualne kontakte s homoseksualnim ili biseksualnim muškarcima i seksualne kontakte s intravenoznim korisnicima droga“.

 

Veći rizik od suicida

U usporedbi s bračnim parovima, homoseksualne i lezbijske veze pokazuju mnogo veći postotak problema mentalnog zdravlja.

- Proučavanje na blizancima koje je ispitivalo odnose između homoseksualnosti i suicida, objavljeno u časopisu Archives of General Psychiatry, otkrilo je da homoseksualci imaju veći rizik za mentalno zdravlje i da imaju 6,5 puta veću mogućnost nego njihovi blizanci da će pokušati samoubojstvo. Veći rizik nije uzrokovan mentalnim zdravljem ili zlouporabom droga.

 

NASILJE MEĐU INTIMNIM PARTNERIMA

Lezbijske i homoseksualne veze

Ispitivanje ukazuje na visoku razinu nasilja u homoseksualnim i lezbijskim vezama:

  1. Jedno proučavanje u časopisu Journal of Interpersonal Violence ispitalo je sukobe i nasilje u lezbijskim vezama. Istraživači su otkrili da je 90 % ispitanih lezbijki doživjelo jedan ili više činova verbalne agresije od strane svojih intimnih partnerica tijekom godine koja je prethodila proučavanju, a 31 % ispitanica je navelo jedno ili više tjelesnih zlostavljanja.
  2. U jednom proučavanju koje je obuhvatilo 1.099 lezbijki, Journal of Social Service Research otkriva da nešto više od pola lezbijki kaže da su bile zlostavljane od strane ženske ljubavnice/partnerice. Istraživači su otkrili da je „najčešći oblik zlostavljanja verbalno/emocionalno/psihološko zlostavljanje povezano s fizičkim i psihološkim zlostavljanjem“.
  3. Jedno proučavanje lezbijskih parova objavljeno u Handbook of Family Development and Intervention kaže da je „54 % iskusilo 10 ili više incidenata zlostavljanja, da je 74 % iskusilo šest ili više incidenata, 60 % navodi redovito zlostavljanje, a 71 % kaže da to s vremenom postaje sve gore i gore“.
  4. U knjizi Men Who Beat the Men Who Love Them: Battered Gay Men and Domestic Violence (Muškarci koji tuku muškarce koji ih vole: zlostavljani gay muškarci i kućno nasilje) Island i Letellier tvrde da je „frekvencija kućnog nasilja među gay muškarcima skoro dvostruka u odnosu na heteroseksualnu populaciju“.

 

Gayevi i lezbijke u odnosu na heteroseksualne intimne partnerske veze

Ispitivanje koje je provelo američko ministarstvo pravosuđa potvrđuje da u homoseksualnim i lezbijskim vezama postoji mnogo veća učestalost kućnog nasilja među partnerima nego u heteroseksualnim vezama, bilo u kohabitaciji, bilo u braku.

Nacionalno proučavanje nasilja prema ženama, koje je financirao Nacionalni institut za pravosuđe, otkrilo je da „istospolni partneri koji žive zajedno spominju mnogo više intimnog nasilja među partnerima nego heteroseksualni partneri koji žive zajedno. U 39 % istospolnih domaćinstava navodi se silovanje, fizičko napadanje i/ili proganjanje od strane partnera s kim se živi bar jednom u životu, prema 21,7 % kod heteroseksualnih partnerstava. Među muškarcima, brojke su 23,1 % prema 7,4 %“.

7. Source: "Extent, Nature, and Consequences of Intimate Partner Violence," U.S. Department of Justice: Office of Justice Programs, 30.

 

Brak u odnosu na druge vrste partnerskih veza

- Jedan izvještaj Bureau of Justice Statistics (jedan od ureda američkog ministarstva pravosuđa) otkrio je da udate žene u tradicionalnim obiteljima doživljavaju najmanje nasilja u usporedbi sa ženama u drugim vrstama veza. Žene koje nisu bile udate za svoje „intimne partnere“ (nego su s njima živjele u kohabitaciji) doživljavaju četiri puta više nasilja nego udate žene (11,3 na tisuću prema 2,6 na tisuću).

8. Source: "Intimate Partner Violence," Bureau of Justice Statistics Special Report, Bureau of Justice Statistics, January 31, 2002: 4.

 

Homoseksualni i lezbijski parovi u odnosu na vjenčane parove

  • Kada se direktno uspoređuje homoseksualne i lezbijske veze s vjenčanim parovima, razlika u obiteljskom nasilju među partnerima je značajna:

9. Sources: "Extent, Nature, and Consequences of Intimate Partner Violence," U.S. Department of Justice: Office of Justice Programs: 30; "Intimate Partner Violence," Bureau of Justice Statistics Special Report:11.

 

POLITIČKI PROGRAM: REDEFINIRATI BRAK

 

Gay aktivisti sami priznaju da ih zapravo ne zanima to, da se homoseksualcima i lezbijkama omogući sudjelovanje u konvencionalnom bračnom životu. Oni ciljaju na to, da se promijeni bitni karakter braka time što će se izbaciti aspekte vjernosti i čistoće koji potiču stabilnost u odnosu i u kući:

  • Paula Ettelbrick, nekadašnja ravnateljica Lambda Legal Defense and Education Fund ustvrdila je: „Biti queer znači više nego okućiti se, spavati s osobom istoga roda i za to tražiti potvrdu od države… Biti queer znači mijenjati parametre seksa, seksualnosti i obitelji, i u tom procesu promijeniti tkivo samoga društva“.
  • Homoseksualni pisac i aktivist Michelangelo Signorile pohvalno govori o onima koji zagovaraju da se monogamija zamijeni seksualno „otvorenim“ odnosima: za te muškarce izraz „monogamija“ ne znači nužno seksualnu isključivost… Izraz „otvoreni odnos“ za mnoge gay muškarce ima specifičnu definiciju: Odnos u kojemu partneri često imaju spolne odnose izvan veze, u kojemu se zbog toga ne ljute jedan na drugoga niti su ljubomorni, a o svojim vanjskim spolnim iskustvima međusobno razgovaraju ili dijele spolne partnere.
  • Stajališta Michelangela Signorilea i Paule Ettelbrick prema braku u homoseksualnoj su zajednici prihvaćena. Prema Mendola Reportu, samo 26 % homoseksualaca vjeruje da je angažman najvažniji u bračnoj vezi.

Bivši homoseksualac William Aaron objašnjava zašto čak i oni homoseksualci koji su u „angažiranoj“ vezi ne prakticiraju monogamiju:

U gay životu, vjernost je skoro nemoguća. Budući da se čini da je sastavni dio kompulzivnosti kod homoseksualnosti potreba homofila da „apsorbira“ muškost svog seksualnog partnera, on mora stalno tražiti nove partnere. Zato su najuspješniji homofilni „brakovi“ oni, gdje postoji dogovor između dvojice da će imati odnose izvan veze, dok će održati privid stabilnosti svoje životne veze.

 

Dokazi da homoseksualni i lezbijski „angažman“ nije ekvivalentan braku više su nego snažni. Osim toga, postoji malo dokaza da homoseksualci i lezbijke doista žele angažirati u monogamnoj vezi kakvu predstavlja brak. Ono što ostaje je dakle uznemirujuća mogućnost da iza zahtjeva za „gay brakom“ viri program potkopavanja same naravi institucije braka.

Vidi http://www.frc.org/get.cfm?i=IS04C02

 

 

 

 


 


Robert Gebeloff and Mary Jo Patterson, "Married and Gay Couples Are Not All that Different" Times-Picayune (November 22, 2003).

Matthew D. Bramlett and William D. Mosher, "First Marriage Dissolution, Divorce and Remarriage: United States," Advance Data, National Center for Health Statistics (May 31, 2001): 1.

Rose M. Kreider and Jason M. Fields, "Number, Timing, and Duration of Marriages and Divorces: 1996" Current Population Reports, P70-80, U.S. Census Bureau, Washington, D.C. (February 2002): 5.

"Largest Gay Study Examines 2004 Relationships," GayWire Latest Breaking Releases

Adrian Brune, "City Gays Skip Long-term Relationships: Study Says," Washington Blade (February 27, 04): 12..

Maria Xiridou, et al, "The Contribution of Steady and Casual Partnerships to the Incidence of HIV Infection among Homosexual Men in Amsterdam," AIDS 17 (2003): 1031.

M. Pollak, "Male Homosexuality," in Western Sexuality: Practice and Precept in Past and Present Times, ed. P. Aries and A. Bejin, translated by Anthony Forster (New York, NY: B. Blackwell, 1985): 40-61, cited by Joseph Nicolosi in Reparative Therapy of Male Homosexuality (Northvale, New Jersey: Jason Aronson Inc., 1991): 124, 125.

M. Saghir and E. Robins, Male and Female Homosexuality (Baltimore: Williams and Wilkins, 1973): 225; L. A. Peplau and H. Amaro, "Understanding Lesbian Relationships," in Homosexuality:Social, Psychological, and Biological Issues, ed. J. Weinrich and W. Paul (Beverly Hills: Sage, 1982).

Michael W. Wiederman, "Extramarital Sex: Prevalence and Correlates in a National Survey," Journal of Sex Research 34 (1997): 170.

E. O. Laumann et al., The Social Organization of Sexuality: Sexual Practices in the United States (Chicago:University of Chicago Press, 1994 ): 216.

"Sexual Habits of Americans Have Changed Dramatically in Ten Years: New National Survey Finds Both Men and Women More Committed and Caring" PR Newswire (August 4, 1994).

Xiridou, 1031.

A. P. Bell and M. S. Weinberg, Homosexualities: A Study of Diversity Among Men and Women (New York: Simon and Schuster, 1978), pp. 308, 309; See also A. P. Bell, M. S. Weinberg, and S. K. Hammersmith, Sexual Preference (Bloomington: Indiana University Press, 1981).

Paul Van de Ven et al., "A Comparative Demographic and Sexual Profile of Older Homosexually Active Men," Journal of Sex Research 34 (1997): 354.

"Sex Survey Results," Genre (October 1996), quoted in "Survey Finds 40 percent of Gay Men Have Had More Than 40 Sex Partners," Lambda Report, January 1998: 20.

Ryan Lee, "Gay Couples Likely to Try Non-monogamy, Study Shows," Washington Blade (August 22, 2003): 18.

David H. Demo, et al., editors, Handbook of Family Diversity (New York:Oxford University Press, 2000): 73.

David P. McWhirter and Andrew M. Mattison, The Male Couple: How Relationships Develop (Englewood Cliffs: Prentice-Hall, 1984): 252, 253.

Van de Ven et al., "A Comparative Demographic and Sexual Profile," 354.

Bradley P. Hayton, "To Marry or Not: The Legalization of Marriage and Adoption of Homosexual Couples," (Newport Beach: The Pacific Policy Institute, 1993): 9.

Dan Black, et al., "Demographics of the Gay and Lesbian Population in the United States: Evidence from Available Systematic Data Sources," Demography 37 (May 2000): 141.

DP1. Profile of General Demographic Characteristics:Vermont" U.S. Census Bureau: Census 2000 Summary File 1 (SF 1) 100-Percent Data.

Fred Bayles, "Vermont's Gay Civil Unions Mostly Affairs of the Heart," USA Today (January 7, 2004): 1.

Tavia Simmons and Martin O'Connell, "Married-Couple and Unmarried-Partner Households:2000," Census 2000 Special Reports (U.S. Census Bureau, February 2003), 4, Table 2. Online at: http:www.census.gov/prod/2003pubs/censr-5.pdf.

"Facts: Population, “Directory and Complete Guide to Sweden, 2000”: available at: www.sweden.com.

Scott Shane, "Many Swedes Say 'I Don't' to Nuptials; Unions" Baltimore Sun (January 16, 2004): 1A.

"At a Glance: Netherlands Statistics" UNICEF, available at: http://www.unicef.org/infobycountry/netherlands_statistics.html

"OLR Backgrounder: Legal Recognition of Same-sex Partnerships," OLR Research Report (October 9, 2002): 1.

Stanley Kurtz, "The End of Marriage in Scandinavia," Weekly Standard (February 2, 2004): 26.

Judith Stacey and Timothy J. Biblarz, "(How) Does the Sexual Orientation of Parents Matter?" American Sociological Review 66 (April, 2001): 167.

Ibid.

Ibid.

"Married-Couple and Unmarried Partner Households: 2000" (Census 2000 Special Reports, February 2003): 2.

Stacey i Biblarz, 167.

"Married-Couple and Unmarried Partner Households: 2000," 10.

Ibid.

David M. Smith and Gary J. Gates, "Gay and Lesbian Families in the United States: Same-Sex Unmarried Partner Households," Human Rights Campaign (August 22, 2001): 2.

Dan Black et al., "Demographics of the Gay and Lesbian Population," "4.7 percent of men in the combined samples have had at least one same-sex experience since age 18, but only 2.5 percent of men have engaged in exclusively same-sex sex over the year preceding the survey. Similarly, 3.5 percent of women have had at least one same-sex sexual experience, but only 1.4 percent have had exclusively same-sex sex over the year preceding the survey." (141)

A.P.M. Coxon et al., "Sex Role Separation in Diaries of Homosexual Men," AIDS (July 1993):877-882.

G. J. Hart et al., "Risk Behaviour, Anti-HIV and Anti-Hepatitis B Core Prevalence in Clinic and Non-clinic Samples of Gay Men in England, 1991-1992," AIDS (July 1993): 863-869, cited in "Homosexual Marriage: The Next Demand," Position Analysis paper by Colorado for Family Values, May 1994.

Xiridou, et al., 1033.

Jon Garbo, "More Young Gay Men are Contracting HIV from Steady Partners," GayHealth (July 25, 2001).

"Sexually Transmitted Infections," 347.

Ibid.

R. Herrell, et al., "A Co-Twin Study in Adult Men," Archives of General Psychiatry 56 (1999): 867-874.

Lettie L. Lockhart et al., "Letting out the Secret:Violence in Lesbian Relationships," Journal of Interpersonal Violence 9 (1994): 469-492.

Gwat Yong Lie and Sabrina Gentlewarrier, "Intimate Violence in Lesbian Relationships: Discussion of Survey Findings and Practice Implications," Journal of Social Service Research 15 (1991): 46.

William C. Nichols, et al, editors, Handbook of Family Development and Intervention (New York:John Wiley and Sons, Inc., 2000): 393.

D. Island and P. Letellier, Men Who Beat the Men Who Love Them: Battered Gay Men and Domestic Violence (New York: Haworth Press, 1991): 14.

"Extent, Nature, and Consequences of Intimate Partner Violence," U.S. Department of Justice: Office of Justice Programs (July, 2000): 30.

"Intimate Partner Violence," Bureau of Justice Statistics Special Report (U.S. Department of Justice, May, 2000): 11.

Ibid., 4.

Paula Ettelbrick, quoted in William B. Rubenstein, "Since When Is Marriage a Path to Liberation?" Lesbians, Gay Men, and the Law, (New York: The New Press, 1993):398, 400.

Michelangelo Signorile, Life Outside (New York: HarperCollins, 1997): 213.

Mary Mendola, The Mendola Report (New York: Crown, 1980):53.

William Aaron, Straight (New York: Bantam Books, 1972): 208.

Nalazite se ovdje: Home Događanja Tisak Vijesti Zdravstveni odgoj Ponašanje homoseksulanih partnera - rezultat znanstvenih istraživanja

Udruga Vjera i svjetlo

Udruga osoba ranjenih različitim stupnjem mentalnog hendikepa.Više.

Zajednica dobri pastir

Molitvena grupa Zajednice dobri pastir. Pročitaj više...