.

Font Size

SCREEN

Profile

Menu Style

Cpanel

Djeca odgojena u homoseksualnim zajednicama zakinuta na svim područjima

tekst preuzet sa www.zdravstveniodgoj.com

16.05.2013 21:00

Svojim proučavanjem djece koju su odgojili homoseksualni roditelji, sociolog Mark Regnerus sa sveučilišta Texas i Austin srušio je konvencionalno akademsko stajalište koje tvrdi da takva djeca nisu ni na koji način zakinuta u odnosu na djecu koju su odgojili njihovi vjenčani majka i otac. Istraživanje je objavljeno u časopisu Social Science Research. To je najpodrobnije, najrigoroznije i metodološki najpreciznije proučavanje ikad provedeno na tu temu. Otkrilo je brojne i značajne razlike između tih skupina i zaključilo da su djeca homoseksualnih roditelja u skoro svakoj kategoriji ubilježena kao „sub-optimalna“ (Regnerusova kovanica).

 

Najnovije istraživanje o homoseksualnim roditeljima zaključuje: Djeca homoseksualnih roditelja na svim područjima stoje lošije

Mark Regnerus, “How different are the adult children of parents who have same-sex relationships? Findings from the New Family Structures Study”, Social Science Research Vol 41, Issue 4 (July 2012), pp. 752-770: http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0049089X12000610

 

Rasprava o homoseksualnim roditeljima


U opsežnoj kulturnoj, političkoj i pravnoj raspravi o homoseksualnosti, znatno manje prostora posvećeno je pitanju homoseksualnih roditelja. Jesu li djeca koju su odgojili homoseksualni roditelji ili udomitelji zakinuta u odnosu na djecu koja su odgojena u drugačijim obiteljskim strukturama – napose djeca koju su odgojili njihovi vjenčani otac i majka? To je bitno za političku i etičku raspravu o posvajanju, udomljivanju i tehnologiji umjetne oplodnje, kao i za raspravu o homoseksualnom „braku“. Argument da „djeca trebaju mamu i tatu“ je središnji argument u obrani braka kao veze jednog muškarca i jedne žene.

Evo kako se obično odvijala rasprava obiteljskoj strukturi koja je optimalna za djecu i o utjecaju homoseksualnih roditelja:

- Obiteljske organizacije (kao što je Family Research Council) tvrde: „Sociološka istraživanja pokazuju da je za djecu najbolje kada odrastaju s vlastitim biološkim roditeljima koji su povezani doživotnim brakom“. Ta je tvrdnja istinita i počiva na obimnim, čvrstim i brojnim proučavanjima.

- Pro-homoseksualni aktivisti odgovaraju: „Većina tih proučavanja uspoređivala je djecu koju je odgojio bračni par s djecom rastavljenih osoba ili nevjenčanih roditelja, a ne s djecom homoseksualnih roditelja. (To je istina, uglavnom zato što je homoseksualna populacija, napose populacija homoseksualaca koji odgajaju djecu, tako malobrojna da je teško naći reprezentativni uzorak.)

- Zagovaratelji homoseksualnog roditeljstva nastavljaju: „Istraživanja obavljena na djeci koju su odgojili homoseksualni roditelji pokazuju da nema razlike između njih i djece koju su odgojili heteroseksualni roditelji (odnosno da nema razlika koje ukazuju na to da bi ta djeca bila zakinute).

- Skupine koje se zalažu za obitelj na ta su proučavanja odgovorile brojnim kritikama. Na primjer, takva se proučavanja obično oslanjaju na mali broj ispitanika koji nije reprezentativan za dotičnu populaciju, a često su ih provodili istražitelji otvoreno homoseksualnog usmjerenja, koji su ideološki utjecali na provedeno istraživanje. Osim toga, ta proučavanja obično uspoređuju djecu homoseksualnih roditelja s djecom koju su odgojili rastavljeni roditelji ili samci, a ne s djecom koju su odgojili njihovi vjenčani biološki otac i majka.

Jedan važan članak objavljen paralelno s Regnerusovim istraživanjem (proveo ga je Loren Marks, Louisiana State University) analizira 59 prethodnih istraživanja koje navodi APA (Američka udruga psihologa) u jednom izvještaju iz 2005. o homoseksualnim roditeljima. (Loren Marks, “Same-sex parenting and children's outcomes: A closer examination of the American Psychological Association's brief on lesbian and gay parenting”, Social Science Research Vol 41, Issue 4 (July 2012), pp. 735-751; online at: http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0049089X12000580) Marks navodi tvrdnju APA-e da „nijedno istraživanje nije dokazalo da su djeca lezbijskih ili homoseksualnih roditelja na značajan način zakinuta u odnosu da djecu heteroseksualnih roditelja“, te ukazuje na to, da samo četiri od 59 istraživanja koje navodi APA odgovaraju standardima APA-e i daju relevantne statističke dokaze. Marks primjećuje da „niti jedno od 59 istraživanja navedenih u dokumentu APA-e iz 2005. ne uspoređuje širok, slučajan, reprezentativan uzorak lezbijskih i gay roditelja i njihove djece s širokim, slučajnim i reprezentativnim uzorkom vjenčanih roditelja i njihove djece“.

Jednom riječju, imamo opsežna, strogo znanstvena proučavanja koja pokazuju da je za djecu najbolje odrastati s njihovim vjenčanim očevima i majkama, ali nema usporedbe s homoseksualnim roditeljima ili parovima; ona pak proučavanja koja navodno pokazuju da je djeci homoseksualaca jednako dobro kao i drugoj djeci su metodološki slaba i u znanstvenom smislu beskorisna.

 

Proučavanje nove obiteljske strukture – vraćanje na „zlatni standard“

Izlazak iz ove slijepe ulice omogućilo je Regnerusovo proučavanje. Za razliku od mnogih opsežnih prethodnih proučavanja obiteljske strukture, Regnerus je uključio specifične usporedbe s djecom koju su odgojili homoseksualni roditelji. Za razliku od prethodnih proučavanja homoseksualnih roditelja, on je okupio reprezentativnu populaciju koja je dovoljno velika da omogući znanstveno i statistički valjane zaključke. Iz tih razloga „New Family Structures Study” (NFSS) zavrjeđuje naziv „zlatnog standarda” na ovom području.

U svojoj metodi skupljanja podataka i mjerenja rezultata za djecu u raznim obiteljskim strukturama, Regnerus je postigao još jedno poboljšanje. Neka prethodna proučavanja skupljala su podatke dok su subjekti bili još djeca i živjeli kod kuće sa svojim roditeljem ili roditeljima, pa je bilo nemoguće znati kakve će biti posljedice kućnog okruženja kada budu odrasli. Neka takva proučavanja čak su se oslanjala na odgovore roditelja, što znači da su roditelji mogli davati odgovore koje su smatrali povoljnima za njih i za dijete.

Regnerus je, naprotiv, pratio mlade odrasle ljude u dobi od 18 do 39 godina i postavljao im pitanja o njihovom iskustvu odrastanja (i o sadašnjim životnim okolnostima). Iako njihovi odgovori ne moraju biti posve objektivni, vjerojatno su sigurniji od odgovora koje roditelji daju za djecu te omogućuju evaluaciju dugoročnih posljedica.

Proučavanje je tražilo odgovore na četrdeset različitih pitanja koje se može okupiti u tri skupine:

- Neki su odgovori s DA ili NE: jeste li sada u braku, jeste li sada nezaposleni, jeste li u bližoj prošlosti razmišljali o samoubojstvu?

- Druga pitanja su od ispitanika tražila da odrede svoje mjesto na ljestvici. Na primjer: stupanj obrazovanja, sreće ili depresije, prihoda domaćinstva.

- Konačno, izvještaji o određenim iskustvima – na pr. pušenje marihuane ili hapšenje – i broj seksualnih partnera.

Za potencijalno sudjelovanje u istraživanju bilo je „skenirano” blizu 15.000 ljudi; na kraju ih je blizu 3.000 – reprezentativni uzorak – dovršilo cijelo istraživanje. Među njima ih je 175 reklo da je njihova majka imala istospolnu romantičnu vezu dok su odrastali, a 73 ih je reklo to isto za svog oca. Te brojke su dovoljno velike da omoguće robusne statističke zaključke u uspoređivanju raznih obiteljskih struktura.

 

Što je proučavanje otkrilo

Proučavanje je donijelo odgovore na 40 različitih pitanja, ali je i izdvojilo podatke o djeci s „lezbijskim majkama“ i „gay očevima“. Postoji 80 odgovora po kojima se djecu s „homoseksualnim roditeljima“ može usporediti s drugim obiteljskim strukturama. Kada ih se usporedi s djecom odgojenom u „intaktnim biološkim obiteljima“ (vjenčani biološki otac i majka), djeca homoseksualaca prolaze lošije (ili, u slučaju vlastite seksualne orijentacije, imaju veću sklonost devijacije od društvene norme) u 77 od 80 mjernih točaka. (Jedine iznimke: djeca „gay očeva“ radije izlaze na izbore, djeca lezbijskih majki manje piju alkohol a djeca „gay očeva“ koriste alkohol jednako koliko i djeca iz intaktnih bioloških obitelji).

Svi koji su slušali predavanja iz statistike znaju da je, kada ispitivanje pokazuje razlike između dviju skupina, važno provjeriti je li to „statistički značajno“, zato što se uvijek može dogoditi da neki odgovori u određenoj točki ne odražavaju cjelokupnu populaciju. Istraživači mogu statističkom analizom izračunati vjerojatnost, pa ako imaju visok stupanj sigurnosti da razlika pronađena u istraživanju predstavlja stvarnu razliku na nacionalnoj razini, kažemo da je podatak „statistički značajan“. (Što ne znači da su drugi rezultati nevažni – nego samo to, da nemamo dovoljno visok stupanj sigurnosti).

Regnerus je analizirao svoje rezultate i njihovu statističku važnost na dva načina – najprije jednostavnim i neposrednim uspoređivanjem između onoga što su rekla djeca homoseksualnih roditelja i djeca iz „intaktnih bioloških obitelji“ (IBO), a onda „provjeravajući“ razliku drugih karakteristika. „Provjera primanja“, na primjer, značila bi da IBO djeca ne stoje bolje zato što njihovi vjenčani roditelji imaju veća primanja, nego da stoje bolje i onda kada su primanja njihovih kućanstava i kućanstava homoseksualnih roditelja jednaka. Regnerus je opet odvojeno uspoređivao djecu lezbijskih majki (LM) i djecu gay očeva (GO).

Postoji osam varijabli u kojima su razlike između djece homoseksualnih roditelja i vjenčanih roditelja ne samo prisutne i u korist djece vjenčanih roditelja, nego su rezultati statistički značajni kako za djecu lezbijskih majki, tako i za djecu gay očeva. Iako su svi rezultati proučavanja važni, ovi su najsnažniji – doslovno neoborivi. U usporedbi s djecom koju su odgojili njihovi vjenčani biološki roditelji (VBR), djeca homoseksualnih roditelja (LM i GO)

- Mnogo češće primaju socijalnu pomoć (IBO 17%, LM 69%, GO 57%)
- Imaju nižu razinu obrazovanja
- Navode manju sigurnost i zaštitu u obitelji
- Navode više „negativnih utjecaja“ primljenih u obitelji
- Češće pate od depresije
- Češće su bili hapšeni
- Ako su ženskog spola, imali su više seksualnih partnera, kako muških tako i ženskih.

U ovom je proučavanju bilo teže postići visoki matematički standard „statističke važnosti“ kod djece „gay očeva“ jer su bila manje brojna. Ipak navodimo nekoliko područja na kojima su se djeca lezbijskih majki (koja u ovom proučavanju predstavljaju 71% djece homoseksualnih roditelja) razlikovala od djece iz IBO, na način koji je statistički značajan kako u neposrednom uspoređivanju tako i u provjeri.

Djeca lezbijskih majki:

- Češće u sadašnjosti žive u kohabitaciji
- Imaju skoro 4 puta veću mogućnost da sada žive od socijalne pomoći
- Manja je vjerojatnost da sada imaju posao s punim radnim vremenom
- Imaju više od 3 puta veću mogućnost da su nezaposleni
- Imaju skoro 4 puta veću mogućnost da sebe definiraju kao osobu koja nije posve heteroseksualna
- Imaju 3 puta veću mogućnost da su imali neku vezu izvan braka ili kohabitacije
- Imaju začudno 10 puta veću mogućnost da ih je roditelj ili odrasli skrbnik spolno dodirivao
- Imaju skoro 4 puta veću mogućnost da su bili „fizički prisiljeni“ na seks protiv svoje volje
- Imaju veću mogućnost da se suočavaju s problemom „vezivanja“ s obzirom na sposobnost da se oslone na nekoga
- Češće koriste marihuanu
- Češće puše
- Češće provode mnogo više vremena gledajući televiziju
- Češće su bili kažnjavani za veće prekršaje.

Razlike u seksualnosti

Kada se uspoređuje djecu homoseksualaca s djecom vjenčanih bioloških roditelja, razlike u seksualnosti – iskustvo spolnog zlostavljanja, broj seksualnih partnera, homoseksualni osjećaji i iskustva među djecom – bili su frapantni. Iako svi podatci nemaju istu razinu „statističke važnosti“ kao oni gore, ipak su važni.

Zastupnici homoseksualnog lobija tvrdili su ne samo da je njihovoj djeci dobro na psihološkoj i razvojnoj razini, nego su čak tvrdili da ne postoji vjerojatnost da će djeca homoseksualaca „biti gay“ više nego djeca heteroseksualaca. U svjetlu ovoga proučavanja, ta tvrdnja pada. Ovo je proučavanje pokazalo da se djeca homoseksualnih očeva 3 puta češće, a djeca lezbijskih majki 4 puta češće smatraju ne posve heteroseksualnom. Djeca lezbijskih majki 75% češće, a djeca homoseksualnih očeva 3 puta češće imaju seksualne veze s osobama istoga spola.

Isto vrijedi za broj seksualnih partnera. I muškarci i žene koje su odgojile lezbijske majke i homoseksualni očevi imaju više heteroseksualnih partnera od djece vjenčanih bioloških roditelja (kćerke homoseksualnih očeva dvostruko više). Razlike u homoseksualnom ponašanju su još i veće. Kćerke lezbijki imaju 4 puta više ženskih (istospolnih) seksualnih partnera nego kćerke vjenčanih bioloških roditelja, a kćerke homoseksualnih očeva 6 puta više. Sinovi lezbijskih majki i homoseksualnih očeva imaju 7 puta više muških (istospolnih) seksualnih partnera nego sinovi vjenčanih bioloških roditelja.

Najšokantniji i najuznemirujući rezultati vezani su uz spolno zlostavljanje. Djeca koju su odgajale lezbijske majke bila su 10 puta češće izložena „seksualnom dodirivanju od strane roditelja ili odraslog skrbnika (o tome govori njih 23%, a samo 2% djece vjenčanih bioloških roditelja), dok oni, koje su odgajali homoseksualni očevi, 3 puta češće (o tome govori njih 6%). U tekstu, ali ne u tabelama, Regnerus te brojke iznosi samo za ženske žrtve, a postotci ostaju slični (3% kod vjenčanih bioloških roditelja, 31% kod lezbijskih majki, 10% kod gay očeva). Na pitanje „jeste li ikada bili fizički prisiljeni“ na spolni odnos protiv vlastite volje (ne nužno u djetinjstvu), pozitivne odgovore dalo je 8% djece vjenčanih bioloških roditelja, 31% djece lezbijskih majki (skoro 4 puta više) i 25% djece homoseksualnih očeva (3 puta više). I opet, Regnerus iznosi te brojke za ženske osobe (koje su općenito lakše žrtve spolnog zlostavljanja). Takvo zlostavljanje spominje 14% djece vjenčanih bioloških roditelja, ali 3 puta više djece lezbijskih majki (46%) i gay očeva (52%).

Ovi podatci zahtijevaju podrobnije proučavanje i tumačenje. Mnogi su istraživači ukazali na to, da su homoseksualni odrasli (muškarci i žene) češće bili žrtve spolnog zlostavljanja u djetinjstvu. Family Research Council i druge organizacije koje se zalažu za obitelj bili su izlagani kritikama jer su tvrdili da homoseksualni muškarci češće počinju djela spolnog zlostavljanja djece nego heteroseksualni muškarci. Stručnjaci za spolno zlostavljanje djece općenito kažu da su muškarci ionako mnogi češće počinitelji, bez obzira na spol žrtve. Zato, otkriće da su djeca lezbijskih majki mnogo češće žrtve spolnog dodirivanja od strane „roditelja ili odraslog skrbnika“ nego djeca homoseksualnih očeva ukazuje na suprotno.

Iz objavljenih podataka važno je primijetiti ono što ne znamo o takvim iskustvima. Činjenica da dijete lezbijske majke dira „roditelj ili odrasli skrbnik“ ne znači da je lezbijska majka bila taj roditelj ili skrbnik koji je „dodirivao“. Alternativni hipotetski ali plauzibilan scenarij koji spominje Regnerus je taj, da je dijete bilo zlostavljano od strane biološkog oca; majka se rastala od oca i poslijeušla u lezbijski odnos.

 

Granice proučavanja

Iako Regnerusovo istraživanje predstavlja golem napredak u odnosu na sva prethodna proučavanja na tom polju, ono ipak ostavlja mnogo prostora za daljnje proučavanje i otkrivanje homoseksualnih roditelja i njihovog utjecaja na djecu. Autor Mark Regnerus naglašava tradicionalno upozorenje društvenih znanosti da se prebrzo ne donose zaključci o „uzrocima“. Drugim riječima, samo zato što postoje statističke korelacije između činjenice da netko ima homoseksualne roditelje i da su rezultati negativni, nije automatski dokaz da su homoseksualni roditelji uzrok negativnih rezultata. Na djelu bi mogli biti i drugi faktori.

To je točno u strogo znanstvenom smislu, ali budući da je Regnerus pažljivo provjeravao tolike druge faktore u socijalnom okruženju, proučavanje daje jasnu indikaciju da upravo ta roditeljska karakteristika najbolje definira kućno okruženje koje proizvodi te uznemirujuće rezultate. Veliki broj značajnih negativnih rezultata u ovom proučavanju daje opravdane razloge za zabrinutost zbog posljedica „homoseksualnog roditeljstva“.

Definicija što znači imati homoseksualne roditelje u ovom je proučavanju isto tako nejasna i to iz nužde, da bi se maksimizirala moguća lepeza homoseksualnih roditelja. Nisu svi koji su rekli da su im roditelji imali istospolnu vezu nužno i živjeli s tim roditeljem za vrijeme te veze; mnogi koji jesu, nisu živjeli s roditeljevim partnerom. Samo 23% onih s lezbijskom majkom i samo 2% onih s homoseksualnim ocem su proveli najmanje tri godine u domaćinstvu s homoseksualnim roditeljem i roditeljevim partnerom istovremeno. Takvi detalji koji uključuju životnu povijest te djece mogu se naći u Regnerusivim podatcima koji su bili stavljeni na raspolaganje drugim znanstvenicima.

Ove brojke ukazuju na potrebu za daljnjim istraživanjem da bi se, na primjer, razlikovalo utjecaj na dijete kada živi odnosno ne živi s homoseksualnim roditeljem, ili razliku između života s homoseksualnim roditeljem ili s homoseksualnim parom. Ove brojke isto tako nude materijal za javnu raspravu o „gay obiteljima“: stereotip koji nude pro-homoseksualni aktivisti o istospolnom paru koji zajedno odgaja dijete od rođenja (ili posvojeno ili plod potpomognute oplodnje) predstavlja scenarij koji je u stvarnom životu izuzetno rijedak. Većina „homoseksualnih roditelja“ imaju svoju biološku djecu začetu u kontekstu prethodnog heteroseksualnog odnosa ili braka, koji je prestao prije nego što je osoba ušla u homoseksualni odnos.

 

Zaključak

Radovi Marksa i Regnerusa posve su promijenili parametre rasprave o homoseksualnim roditeljima, „gay obiteljima“ i istospolnom „braku“. Mitovi o tome da djeca homoseksualnih roditelja „nisu drugačija“ od druge djece i da im „ne šteti“ činjenica da ih odgajaju homoseksualni roditelji zauvijek su srušeni.

Vidi: Peter Sprigg http://www.frc.org/issuebrief/new-study-on-homosexual-parents-tops-all-previous-research

Nalazite se ovdje: Home Događanja Tisak Vijesti Zdravstveni odgoj Djeca odgojena u homoseksulanim zajednicama - zakinuta

Udruga Vjera i svjetlo

Udruga osoba ranjenih različitim stupnjem mentalnog hendikepa.Više.

Zajednica dobri pastir

Molitvena grupa Zajednice dobri pastir. Pročitaj više...