SVETI HILARIJE iz POITIERSA
biskup i crkveni naučitelj
(315. - 367.)
spomendan 13. siječnja
Sv.Hilarije iz Poitiersa živio je u burno doba IV. stoljeća, kad su kršćanstvo razdirale žestoke arijanske prepirke. Iako je I. opći sabor u Niceji 325. godine osudio arijansku nauku i jasno definirao da je Krist Bog, arijanci nisu mirovali, već su svoju zabludu širili dalje, a pridobivši za se i careve nemilo su progonili one koji su bili vjerni nicejskoj vjeroispovijesti i pravovjerju. Žrtva tih progona bio je i Sv.Hilarije, biskup Poitiersa u Galiji, današnjoj Francuskoj. On se rodio oko 315. godine u uglednoj poganskoj obitelji u Poitiersu. Uz njegovu kolijevku stajahu bogatstvo i moć, ono što svijet veoma mnogo cijeni. Kad je došao do uporabe razuma, dadoše ga u škole, pa je tako primio najveću izobrazbu svoga vremena. U zreloj dobi oženio se te imao kćerku.
Upoznavši kršćanstvo dao se sav na studij Svetog Pisma. Što se više u nj udubljivao, to je snažnije uviđao svu prazninu poganskoga pogleda na svijet. Kao čovjek koji je iskreno tražio istinu povukao je posljedice, pa se sa ženom i kćerkom dao krstiti i tako postao vatren kršćanin. Po sakramentima krštenja i Svete Potvrde primio je toliko nebeskoga svjetla da se svim silama stao boriti protiv poganstva i protiv arijanskog krivovjerja. Borio se ne samo riječima i spisima, već što je kudikamo važnije, i čitavim svojim neporočnim životom koji je bio u skladu s onim što je vjerovao. U kršćanskoj općini Poitiersa Sv.Hilarije je stekao toliki ugled da ga je Božji narod, nakon smrti svoga biskupa izabrao za njegova nasljednika i tako je Sv.Hilarije primio i puninu svećeništva i apostolske odgovornosti.
Njegova je žena, međutim, s njegovom privolom stupila u samostan. Kao biskup Sv.Hilarije se još više suprotstavljao krivovjernim arijancima. U otpalom biskupu grada Arlesa, Saturninu zadobio je najljućeg i najzlobnijega neprijatelja. Taj ga je na carskome dvoru oklevetao, pa ga je nasilni car Konstancij 359. godine prognao u Malu Aziju. No, Sv.Hilarija, biskup ni tu nije mirovao već se i dalje borio protiv zabluda. Proučavao je istočne Crkvene oce i povezao se s braniteljima pravovjerja na Istoku. Postao je veoma glasovit, pa je na povratku iz progonstva bio posvuda slavljen i svečano dočekan. Arleski metropolit Saturnin, režimski čovjek, zaražen krivovjerstvom, želio je svu Galiju privesti arijanstvu, ali je na sinodi u Parizu, najviše zaslugom Sv.Hilarija bio osuđen i svrgnut.
Borbe i progoni pospješili su i smrt Sv.Hilarija iz Poitiersa i on umire 367. godine slavljen kao "Atanazije Zapada", naime, kao što je Sv.Atanazije bio prvoborac protiv arijanstva na Istoku, tako je Sv.Hilarije bio na Zapadu. Bio je dubok mislilac, vrstan teolog i dobar poznavalac Svetog Pisma. Glavno mu je djelo ''O Trojstvu'', u 12 knjiga, napisano u progonstvu, a po sudu mnogih to je najsolidnije djelo protiv arijanstva. Napisao je i vrijedan komentar Evanđelju Sv.Mateja, te ''Raspravu o Otajstvima''. To je djelo prevedno i na hrvatski jezik i objavljeno u sklopu zbirke ''Crkveni oci i pisci''. Sv.Hilarije iz Poitiersa bio je i pjesnik. Pjevao je himne. Njegova je velika zasluga što je upoznao vrijednost himna i prenio ga na latinsko Crkveno tlo. Papa Pio IX., na molbu pokrajinskoga sabora u Bordeauxu, proglasio je Sv.Hilarija iz Poitersa 1851.g. naučiteljem Crkve.
